O dohrani dojenčadi uvijek se puno pričalo, a svako novo desetljeće donosilo je nova saznanja i nove preporuke, zbog čega roditelji dobivaju mnogo informacija …
Ovdje donosimo sažetak najnovijih preporuka i načela kojih bi se roditelji trebali držati kad kreću s uvođenjem novih namirnica u djetetovu prehranu…
Isključiva mliječna prehrana, bilo da se radi o majčinom mlijeku ili dojenačkom mliječnom pripravku, rastom i razvojem dojenčeta postaje ograničena te nakon šestog mjeseca života gubi sposobnost zadovoljavanja svih uvjeta potpune i dostatne prehrane za dojenče zbog čega je potrebno započeti s dohranom, tj. uvođenjem novih namirnica, i time, obogaćivanjem do tada osnovne mliječne prehrane.
Sama definicija dohrane još uvijek je upitna. S jedne strane, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) dohranom smatra svu hranu koja nije majčino mlijeko, dok Europsko društvo za dječju gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu (ESPGHAN) pod dohranom podrazumijeva uvođenje i prihvaćanje sve krute i tekuće hrane koja nije majčino mlijeko ili dojenački mliječni pripravak.
Najčešća dilema roditelja vezana je za vrijeme započinjanja dohrane te vrstu i način uvođenja novih namirnica.
Bitno je naglasiti da za uvođenje dohrane ne postoji određeni dan ili tjedan starosti dojenčeta, već vremenski period u kojem je najveći broj dojenčadi fiziološki, imunološki i neuromotorno zrelo za prihvaćanje novih namirnica. Upravo na temelju ovih činjenica donesene su preporuke za razdoblje koje je pogodno za početak dohrane svakog zdravog dojenčeta gdje se navodi da se dohrana ne bi trebala započinjati prije navršenog 17. tjedna života ili odgađati nakon 26. tjedna djetetove starosti. Osim toga, u razdoblju od 5. do 10. mjeseca (obuhvaćeno je i preporučeno razdoblje započinjanja dohrane) djeca počinju pokazivati interes za namirnice različite od mlijeka te postaju otvorena za nove okuse i teksture hrane. Rastom zubi, djeca postupno počinju razvijati i sposobnost žvakanja. Ukoliko se s uvođenjem dohrane djeteta zakasni, odnosno ako se preskoči djetetova zainteresiranost, moglo bi se javiti otežano prihvaćanje novih okusa i krute hrane te odbijanje žvakanja namirnica.
Već je dugo poznato da nije važno da li se dohrana započinje jabukom, bananom, mrkvom, kukuruzom, rižom ili krumpirom, već je jedino bitno da se s nemliječnim namirnicama ne započinje prije navršenog 4. mjeseca te da njihovo uvođenje bude postupno i pojedinačno. Odabir namirnice s kojom će se započeti dohrana, zapravo, ovisi o podneblju, tradiciji i, konačno, prehrambenim navikama obitelji, no zbog svoje prirođene sklonosti prema slatkoj i slanoj hrani te odbojnosti prema gorkom i kiselom okusu (tikvica, brokula, cvjetača, blitva), dijete će lakše i radije prihvatiti prirodno slatke i slane namirnice. Prema današnjim saznanjima, upornim nuđenjem (u prosjeku oko 10 puta), većina djece će prihvatiti i gorke i kisele okuse, čime će smanjiti afinitet prema slatkome i slanome, i tako razviti manja sklonost prema kasnijem razvoju pretilosti i hipertenzije.
Pravovremeno uvođenje dohrane nužno je da bi se zadovoljile energetske i nutritivne potrebe dojenčeta te da bi dojenče naučilo pravilno jesti. Dohranom se omogućuje djetetov prijelaz s isključivo mliječne prehrane na raznoliku prehranu svojstvenu čovjeku.