Evolucijski su djeca sklonija energetski bogatoj hrani (dominantno slatkog okusa), a instinktivno izbjegavaju hranu koja može nepovoljno djelovati na njihovo zdravlje. Te genetske predispozicije razvijene su tijekom tisuća godina kada se hrana, i to osobito ona velike energetske gustoće, relativno teško i rijetko nalazila.
Upravo ove iskonske prehrambene preferencije danas mogu biti preduvjet za neuravnoteženi prehrambeni unos budući da se okruženje danas odlikuje dostupnom i jeftinom energetski bogatom hranom koja obiluje šećerima, masnoćama i solju.
Međutim, genetske predispozicije mogu se mijenjati iskustvom, a roditelji imaju osobito važnu ulogu u razvoju djetetovih preferencija prema hrani i okusima. Zbog toga se u dojenačkoj dobi tijekom uvođenja novih namirnica u djetetovu prehranu preporučuje davati namirnice u izvornom obliku, bez dodanih šećera i soli, što pogoduje ne samo kratkoročnom zdravlju već i postavljanju sklonosti za slatko i slano na niže razine za kasniji život.
Šećer
Ugljikohidrati su najvažniji izvor energije za tijelo, a dijele se u dvije velike skupine: jednostavni ugljikohidrati (šećeri) i složeni (škrob). Jednostavni ugljikohidrati uključuju, između ostalih, poznate voćne šećere (fruktozu i glukozu), mliječni šećer (laktozu) i konzumni, bijeli šećer (saharozu).
Konzumni šećer proizvodi se od šećerne repe ili šećerne trske. Odličan je izvor energije, no ne daje tijelu ni jedan dodatni važan nutrijent. Prekomjerna konzumacija šećera glavni je faktor rizika za stvaranje zubnog karijesa, prekomjerne tjelesne mase i pojave probavnih smetnji.
Poznato je da se jednostavni šećeri nalaze u namirnicama kao što su slatkiši, deserti i sokovi, no ti su šećeri često skriveni u nekim „neslatkim“ namirnicama: kečapu, žitaricama za doručak, pecivima, voćnim jogurtima i desertima, konzerviranom voću i povrću te raznim gotovim umacima.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) savjetuje ograničavanje potrošnje rafiniranog šećera na 5 do najviše 10% ukupnih dnevnih energijskih potreba, što je za djecu dobi od 1 do 4 godine oko 2 do najviše 4 čajne žličice. Ovu količinu šećera dijete će pojesti kroz kolač, puding, griz i sl. deserte koji mu se pripremaju kod kuće. S nutricionističke strane uvijek je bijeli konzumni šećer bolje zamijeniti s namirnicama poput sušenog voća, meda, agavinog i javorovog sirupa, ječmenog slada ili šećera poput brezinog, kokosovog ili smeđeg.
Sol
Uloga soli, odnosno natrijevog klorida jest da održava ravnotežu tekućina u tijelu i pomaže funkciju probavnog i živčanog sustava.
Djeci je potrebna vrlo mala količina soli (1 do 2 g na dan) te će prirodno svoje potrebe zadovoljiti pravilnim načinom prehrane. Kao i prema slatkom, djeca imaju urođenu sklonost prema slanom, zbog toga postoji velika vjerojatnost da djeca čija prehrana obiluje slanim jelima razviju još veću sklonost k dodatnom soljenju, a poznato je da velik unos soli može uzrokovati zdravstvene probleme kasnije u životu, npr. visoki krvni tlak.
Osim soli koja se dodaje prilikom pripreme jela bitno je napomenuti da su oko 3/4 ukupne soli koju djeca jedu već skrivene u hrani, uključujući i procesiranu hranu, kao što su grickalice, žitarice za doručak, salame, sirevi, gotova jela, umaci i konzervirani proizvodi te bi takve proizvode trebala izbjegavati.
Najbolji način na koji možete smanjiti količinu šećera i soli u djetetovoj prehrani jest u prvom redu postaviti mjeru umjesto zabrane, zatim eliminirati zaslađene napitke i sokove, smanjiti unos grickalica (čips, slani štapići), provjeriti deklaracije proizvoda koje kupujete te pametno kuhati (korištenjem nekih sastojaka možete povećati slatkoću jela, npr. voće, cimet, vanilija ili poboljšati i istaknuti okus začinima kao što su bosiljak, peršin, origano i dr.).